Kako i kada krenuti sa investiranjem?

”Najbolje vrijeme za posaditi drvo bilo je prije 20 godina, a drugo najbolje vrijeme je SADA!”
– kineska poslovica

Svako putovanje kreće sa prvim malim korakom pa isto tako i investiranje na koje treba gledati kao na životni maraton koji će nas financijski osnažiti za vrijeme kada više ne budemo mogli raditi i stjecati ili nam se jednostavno više ne bude dalo. Da bismo uopće došli u situaciju da novac radi za nas, moramo ispuniti neke osnovne uvjete kao što su napraviti plan investiranja i krenuti u što ranijoj životnoj dobi, jer će tada efekt složene kamatne stope biti najveći.

Plan investiranja je najbitniji korak u tom procesu i u njemu bi trebalo definirati rok na koji investiramo, rizik kojeg smo spremni podnijeti, koje prinose očekujemo i koji je konačni cilj naših ulaganja. Sve nas krase različite karakterne crte i shodno tome bi trebalo prilagoditi naš plan investiranja, jer nemamo svi iste razine za rizik kao ni za očekivani prinos. Ono što je nekome dobar prinos, nekome drugom nije. Isto vrijedi i za rizik. 

Prema očekivanom prinosu i riziku određuju se imovinske klase koje će biti zastupljene u našem portfelju, od dionica ili dioničkih indeksa/ETF-ova, obveznica, nekretnina, plemenitih metala, kriptoimovine i/ili nekih alternativnih imovinskih klasa.

Dakle, zapamtite da najbolje ulaganje kao takvo ne postoji! Postoji samo ono ulaganje koje zadovoljava i uklapa se u vaše karakteristike. Za početnike je najbitnije prvo se educirati i vidjeti što sve postoji na financijskom tržištu, koji su povijesni prinosi, rizici i slično i tek onda krenuti sa planom investiranja, izborom brokera s kojim će raditi, uplatom depozita i tek onda kupnja vrijednosnica koje su određene u planu investiranja. A nakon toga, potrebno je biti discipliniran i držati se kreirane investicijske strategije bez obzira jeste li pasivni i/ili aktivni ulagač.

Najčešće pogreške ali i najpogubnije po kapital, koje investitori početnici, ali često i oni sa iskustvom čine, jesu nedovoljna edukacija i nerazumijevanje onoga što rade, nemanje plana investiranja, smatranje investiranje hobijem, slušanje tuđih preporuka, kupnja/prodaja na osnovi novinarskih članaka i/ili imitiranje tuđe strategije i slično. Lista je predugačka pa ćemo se zadržati samo na najčešćim greškama koje smo naveli.

Investiranje je tema o kojoj se češće diskutira u muškim krugovima, ali i to se danas sve više približava tome da podjednako sudjeluju oba spola, s tim da su žene dosta opreznije kao investitori i manje su sklone preuzimanju nepotrebnog rizika u želji da se potencijalno zaradi više, što su potvrdile i brojne studije. Stav manje zarade/prinosa, a veće sigurnosti inače je odlika opreznog investitora kojemu je bitnije zadržati što već posjeduje, a ne nužno i pod svaku cijenu težiti većim prinosima a samim time i većem riziku. 

Većina investitora koji tek kreću sa investiranjem, već od ranije imaju neki oblik pasivnog investiranja kao što je neki vid životnog osiguranja, ali i redovne uplate u 3. stup, to jest dobrovoljni mirovinski fond što bih svakako svakome preporučio da si pokrene čim prije (i sam uplaćujem od 2015.) i uplate realizira od strane poslodavca što je win-win za obje strane. Da se razumijemo, tu se obogatiti nećemo, ali kroz 20-30 ili 40 godina će se nakupiti jako lijepa svota ako smo svaki mjesec radili uplate, a neto prinos od 2002. godine kada je sve pokrenuto pa do danas je oko 5% što uopće nije malo za takav pasivni oblik investiranja. Sve je stvar odluke i discipline da se navedeni plan provede u djelo. Malo odricanje danas omogućuje ogromne koriti sutra.

Većina investitora se opredijeli za određeni oblik investiranja, pasivni koji ne zahtijeva vrijeme za praćenje niti poznavanje hrpe ekonomskih pojmova i aktivni koji ipak zahtijeva određenu razinu znanja i dosta vremena za praćenje i istraživanje kompanija i financijskih izvještaja, o čemu je detaljno pisano OVDJE. Osobno preferiram i aktivni i pasivni oblik investiranja. Sve je krenulo kroz aktivni oblik, ali sam vremenom došao do spoznaje da je dobro diverzificirati portfelj i ne ovisiti toliko o izboru individualnih dionica jer je rizik znatno veći od posjedovanja cijelog tržišnog indeksa. 

Kroz pasivni portfelj svaki mjesec stavljam dio prihoda u ETF-ove (dionički i obveznički indeksi) i to planiram raditi dok se ne nakupi određeni iznos koji će mi generirati prihode koji će pokrivati sve godišnje troškove u duplom iznosu. Postizanje financijska sloboda nužno ne znači da više nikad ništa ne radimo. Baš naprotiv, znači da možemo raditi ono u čemu uživamo i sa ljudima sa kojima želimo raditi i tek tada se stvara mogućnost ostvarivanja optimalnih rezultata i osobnog napredovanja. I najbitnije, da svoje vrijeme koje nam je preostalo koristimo kako mi želimo ne oviseći niti o kome i/ili okolnostima. 

Teško je sve sažeti u jedan članak, ali kao što smo na početku rekli, svako putovanje počinje malim korakom pa se nadam da sam vam, bar malo približio svijet investiranja (za razliku od Wall Street filmova koji investiranje prikazuju kao bolesnu igru prijevara i bogaćenja) i da sam vas potaknuo da težite učiniti i drugi korak na tom dugom putovanju. 

O svemu ovome detaljnije uskoro ćete imati prilike čuti od najboljih stručnjaka u njihovim područjima, na konferenciji Investiranjem do financijske slobode.